Naslov: Bruce Lipton - Biologija percepcije i vjerovanja sri sij 06, 2010 7:01 pm
Vjerovanje je "tajna života". Našim životima ne upravljaju geni nego naša vjerovanja. Psihološka kineziologija pruža niz jednostavnih tehnika koje možemo samostalno koristiti za mijenjanje naših vjerovanja i zapažanja, koja na naš život utječu na staničnoj razini. Dr. Bruce Lipton, doktor znanosti u području biologije stanica, autor knjige Biologija vjerovanja
Bruce H. Lipton Ph.D. i njegova “Nova biologija” donosi slijedeće nove frapantne uvide:
Slom newtonijanske paradigme i u biologiji i medicini, razotkrivajući moć uma
Čovjek nije stroj sastavljen od mnogo stanica, već zajednica stanica
Čovjek nije predodređen genima - geni se mogu mijenjati mislima
Percepcija mijenja biologiju: * gene * ponašanje
Bolesti nisu nasljedne, jer se geni ne mogu sami aktivirati, već ih aktiviraju signali iz okoline odnosno percepcija
Strah (i stres) isključuje:
* rast (a time i svakodnevno obnavljanje stanica, koje su odumrle) * imuni sustav (što povećava vjerojatnost oboljevanja) * inteligenciju (prekidom dovođenja hrane prednjem dijelu mozga) * itd.
Uvidima Bruce Liptona počinje nova era čovječanstva, jer su nam prvi put u novijoj povijesti temeljem tih novih uvida dani znanstveni odgovori na pitanja - zašto smo takvi: nasilni, pohlepni, autodestruktivni i kontra prirode, te zašto i dalje idiotiziramo svoju djecu kao što su i nas idiotizirali, zašto se uprkos znanstveno dokazanoj netočnosti mehanicističke, kauzalno determinističke paradigme i dalje globalno održava 'win-lose' društvo i njegova isto takva ekonomija. Zašto se prikriva od svjetske populacije istina o moći svakog čovjeka, koja proizlazi iz nadmoći uma nad materijom. Dr. Bruce Lipton je već trebao dobiti Nobelovu nagradu jer je srušio "centralnu dogmu" o genetskoj određenosti čovjeka, pa ge je iz žrtve naslijedstva razotkrio kao svemoćnog gospodara svog života i zdravlja. A svijetom se do sada isključivo širila politika straha i genetske sudbine, kao najjače sredstvo politike nasilja, iza kojeg slijede perinatalni i postnatalni odgoj i edukacija. Po prvi put su dosezi kvantne i postkvantne fizike dobili svoju potvrdu na višoj razini kemije i biologije u fenomenalnom djelu Bruce Liptona. No prolaze godine od objavljivanja njegovih uvida, a nije došlo do ponovnog pisanja udžbenika za sve razine edukacije, nisu se otvorila savjetovališta za roditelje u kojima bi se upoznali s odgovornošću koju nosi svijesno roditlejstvo da bi dijeca bila opunomoćena za slobodan i kreativan život. Osim gubitka ljubavi prema prirodi i suzemljanima, izgleda kako se kod većine izgubila i roditeljska ljubav. Izvor: postkvantnost.com
Predavanje, video: Filmić je u 7 djelova, ostale nađite na YT-u.
Iz predgovora knjige Biologija vjerovanja:
Citat :
... Trenutak koji mi je promijenio život dogodio se kada sam čitao studiju o mehanizmima kojima stanice upravljaju svojom fiziologijom i ponašanjem. Iznenada sam shvatio da životom stanice upravljaju njezin fizički i energetski okoliš, a ne geni. Okoliš služi kao »građevinar« koji čita te genetske nacrte i radi prema njima, te koji je u konačnici odgovoran za prirodu staničnog života. Mehanizme života ne pokreću stanični geni nego »svjesnost« svake pojedine stanice o njezinom okolišu.
Kao stanični biolog znao sam da ti moji uvidi imaju snažne reperkusije kako na moj vlastiti tako i na živote svih živih bića. Bio sam do kraja svjestan činjenice da je svaki čovjek sastavljen od približno pedeset tisuća milijardi stanica. Posvetio sam svoj stručni život poboljšavanju razumijevanja pojedinačnih stanica jer sam znao, kao što znam i sada, da će uz bolje razumijevanje pojedinačne stanice doći i bolje razumijevanje zajednice stanica od koje se sastoji svako ljudsko tijelo. Znao sam da ukoliko pojedinačnim stanicama upravlja njihova svjesnost okoliša isto vrijedi i za ljudska bića koja se sastoje od tisuća milijardi stanica.
Jednako kao kod pojedinačne stanice, karakter naših života ne određuju naši geni, nego naši odgovori na signale iz okoliša koji pokreću život. S jedne strane, moje novo razumijevanje prirode života me uzdrmalo. Gotovo dva desetljeća sam u umove studenata medicine usađivao središnju biološku dogmu - vjerovanje da životom upravljaju geni. S druge strane, na intuitivnoj razini moje novo razumijevanje nije bilo posvemašno iznenađenje. Uvijek sam pomalo sumnjao u genetski determinizam. Neke od tih sumnji proizlazile su iz osamnaest godina posvećenih istraživanjima kloniranih matičnih stanica što ih je financirala vlada. Iako je bilo potrebno da se odvojim od tradicionalne akademske zajednice da bih to dokraja shvatio, moja istraživanja pružaju neosporivi dokaz da su najcjenjenije biologijske zasade povezane s genetičkim determinizmom fundamentalno pogrešne. Moje novo razumijevanje prirode života ne samo da je bilo u skladu s mojim istraživanjima nego je i, kako sam shvatio, proturječilo još jednom vjerovanju znanstvenog mainstreama koje sam predavao svojim studentima - vjerovanju da je alopatska medicina jedina medicina vrijedna razmatranja na Medicinskim fakultetima. Kada sam energetski baziranom okolišu konačno priznao njegovu pravu važnost, to je pružilo temelje kako za znanost i filozofiju komplementarne medicine te duhovnu mudrost drevnih i suvremenih vjera tako i za alopatsku medicinu. Na osobnoj razini, u trenutku spoznaje znao sam da sam se doveo u škripac zato što sam pogrešno vjerovao da mi je bilo suđeno imati spektakularno neuspješan osobni život. Nema sumnje da su ljudi izrazito skloni strastveno ustrajavati u pogrešnim vjerovanjima, a na to nisu imuni ni hiper-racionalni znanstvenici. Naši razvijeni živčani sustavi vođeni našim velikim mozgovima daju zaključiti da je naša svjesnost kompliciranija od svjesnosti pojedinačnih stanica. Za razliku od pojedinačnih stanica, čija svjesnost je više refleksna, naši jedinstveno ljudski umovi pružaju nam slobodu da percipiramo okolinu na različite načine.
Nova spoznaja da mijenjanjem svojih vjerovanja mogu promijeniti karakter svog života me oduševila. Odmah sam bio galvaniziran jer sam shvatio da postoji znanstveno zasnovan put koji će me od moje uloge vječne »žrtve dovesti do nove uloge sukreatora« vlastite sudbine. Otkako sam te čarobne noći na Karibima doživio trenutak spoznaje koji mi je promijenio život prošlo je dvadeset godina, rijekom tih godina biološka su istraživanja nastavila potvrđivati znanje koje sam stekao tog ranog jutra na Karibima. Živimo u uzbudljivim vremenima jer znanost je u procesu raspadanja starih mitova i ponovnog formuliranja fundamentalnog vjerovanja ljudske civilizacije. Vjerovanje da smo krhki biokemijski strojevi kojima upravljaju geni ustupa mjesto shvaćanju da smo moćni kreatori svojih života i svijeta u kojem živimo.
Dva desetljeća tu znanstvenu informaciju što ruši paradigmu prenosio sam velikom slušateljstvu diljem Sjedinjenih Država Kanade, Australije i Novog Zelanda. Reakcije ljudi koji su poput mene upotrijebili to znanje da nanovo ispišu scenarije svojih života unijeli su u moj život veliku radost i zadovoljstvo. Kao što svi znamo, znanje je moć i samim time znanje o sebi omogućava samoosnaživanje.