Pasta za zube sa fluorom se smatra najjednostavnijim načinom prevencije karijesa. Lokalna primjena otopine fluora na caklinu trajnih zuba u fazi izbijanja može smanjiti učestalost karijesa za 30 -40 %.
Fluor se koristi u liječenju i prevenciji osteoporoze, ali je potreban oprez zbog
toksičnosti.
Ovo dolje, informacije su c/p sa interneta, i zato, kao sa svim informacijama trebamo biti oprezni. Osvrnuti ću se na negativnu ulogu fluora na naš organizam, o čemu se danas može podosta naći na internetu:
1. Fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima.
2. Fluoridi stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika u bijelim krvnim stanicama (plazma stanicama ili leukocitima), ali sprječavaju taj proces kada je bijela krvna stanica izložena djelovanju neke strane tvari u krvi.
3. Fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih stanica da uništavaju strane tvari procesom fagocitoze. Čak i i mikromolarne količine fluorida, ispod 1ppm (1-og dijela na milion dijelova) mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju patogene mikroorganizme.
4. Fluoridi zbunjuju imunosni sustav i potiču ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni raku.
5. Fluor sprječava stvaranje antitijela u krvi.
6. Fluoridi ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.
7. Fluoridi štetno djeluju na razna tkiva u tijelu čovjeka.
8. Fluoridi pospješuju razvoj raka kostiju.
9. Fluoridi izazivaju preuranjeno starenje kod ljudi.
10. Ingestija fluora uz pomoć sredstava za ispiranje usta i sprječavanje karijesa kod djece je veoma opasna za njihov biološki razvoj, životni vijek i opće zdravstveno stanje.
Fluor izaziva teška oštećenja zubi, kostiju i središnjeg živčanog sustava. U Kini su otkrili da je količina fluora u vodi u korelaciji sa smanjenim IQ kod djece.
U publikaciji iz 1984. "Klinička toksikologija komercijalnih proizvoda" navodi se da je "fluor kao otrov opasniji od olova i samo manje otrovan od arsena. Koristi se kao otrov za miševe, štakore i ostale sitne glodavce. Dijete teško 10 kilograma može biti ubijeno stotim dijelom unce, a odrasla osoba teška 100 kilograma može biti ubijena dozom od jedne desetine unce."( Jedna unca je oko 28.3 grama.) Znači samo 2.8 grama fluora ubije odraslog čovjeka.
Pa zašto ga onda stavljaju u vodu i pastu za zube pitate se? Što će vam zubi bez karijesa, ako ste mrtvi? Priča o korisnosti floura za zdrave zube je jedna od najvećih znanstvenih prevara. Kako je do toga uopće došlo i kome je ova teška laž bila potrebna?
Ovu prevaru otkrila su dva nezavisna američka novinara: Joe Griffith koji se bavi istraživačkim novinarstvom o medicini i Chris Bryson, povremeni suradnik BBC-a, ABC-a i drugih elektronskih medija. Oni su iščitavanjem dokumenata o pravljenju prve američke atomske bombe (Projekt Manhattan), s kojih je nakon 50 godina skinuta oznaka državne tajne, došli do ovog senzacionalnog otkrića, koje je u američkim medicinskim krugovima izazvalo pravi šok. Svoj autorski tekst su objavili 1998. (Nexus Magazine, Volume 5, #3, April-May 1998).
Projekt Manhattan bio je najstrože čuvana vojna tajna u SAD-u tokom Drugog svjetskog rata, kao i kasnije za vreme Hladnog rata. Projekt je koštao 20 milijardi dolara i na njemu je angažirano 200.000 ljudi. Cilj projekta je bilo stvaranje atomske bombe koja je punjena prvo uranom, a kasnije plutonijem. Da bi se ovaj radioaktivni materijal smjestio u bombu bile su potrebne ogromne količine floura koji je za potrebe projekta dostavljala tvrtka u vlasništvu porodice Du Pont: "E.I. Du Pont de Nemours Company". Pogon se nalazio u mjestu Deep Water u okolici New Jerseya. Porodica je već više od stotinu godina bila poznata po proizvodnji prvoklasnog eksploziva.
Punjenje atomske bombe tražilo je enormne količine fluora, mjerene milionima tona. Za državu je projekt bio strateško pitanje, a tvrtki Du Pont je donosio ogromnu zaradu.
Sve u ovom poslu bilo je obavijeno tajnošću o čemu je vodila računa služba nacionalne sigurnosti. Bio je rat.
Ali, dogodio se incident. Fluor je nošen vjetrom sve više dosezao do farmi u okolnim područjima Glochester i Salem. Na ovim farmama se uzgajalo izuzetno kvalitetno voće i povrće. Njihovim breskvama opskrbljivan je hotel Waldorf Astoria u New Yorku, a kvalitetna rajčica je otkupljivana za poznatu marku Campbell's Soup.
U ljeto 1944. farmeri su primjetili da su im usjevi postali sparušeni, kao da je u zraku nešto stalno sagorjevalo. Stoka bi im sutradan, nakon olujne noći, naprasno uginula, a radnici koji bi pojeli nešto od voća koje su brali, čitave noći i sutradan bi povraćali. Konji su izgledali bolesno, bili su ukočenii loši u radu. Neke krave nisu mogle stati na noge i pasle su samo puzanjem na stomaku.
Iz službenih biljleški koje su nakon 50 godina otkrivene (kada je sa čitave dokumentacije o Projektu Manhattan skinuta oznaka državne tajne), vidi se da je američka vlada bila upoznata sa posljedicama trovanja fluorom u New Jerseyu kao i da su imali točan izveštaj o nalazima velikih količina fluora na usjevima kao i u krvi i tkivu farmera i stoke.
Ali, izrada atomske bombe je bio nacionalni prioritet. Tako je i ministarstvo za poljoprivredu jednostavno prešlo preko dobivenih analiza i stavilo se na stranu prioritetnog zadatka koji je diktirao vojni vrh.
Farmeri su tako morali sačekati da rat završi da bi onda podigli tužbu protiv Projekta Manhattan i privatne tvrtke E.I. Du Pont de Nemours zbog sumnje da su iz svojih pogona ispustili neku otrovnu tvar. Još nitko od njih nije znao da je u pitanju fluor.
Jedan od glavnih ljudi Ministarstva obrane u Projektu Manhattan general Leslie Dick Groves kreće u akciju i tajno se sastaje sa svim važnim državnim vojnim i političkim čelnicima iz ministarstava obrane, zdravlja, poljoprivrede, pravde, kao i s odvjetnicima obitelji Du Pont.
Cilj svih tajnih sastanaka je da se osnovana tužba farmera protiv privatne tvrtke E.I. Du Pont de Nemours i Projekta Manhattan maksimalno minira i oslabi. U ovoj namjeri sudjelovalo je i ministarstvo pravde što se također vidi iz jedne od deklasificiranih bilješki generala Grovesa.
Iz dugo skrivanih službenih bilješki generala Grovesa i dr. Hodgesa vidi se da je Nacionalna sigurnost odlučila angažirati agencije koje "trebaju izvršiti znanstvena istraživanja kako bi prikupile podatke koji su potrebni da bi se zaštitio interes vlade u sporu s vlasnicima voćnjaka u New Yerseju".
Za miniranje sudskog spora imali su dva razloga: da bi spriječili plaćanje oštete farmerima, jer bi to dovelo do lančane reakcije koja bi pokrenula još veći broj sporova zbog zagađenja životne sredine, pa bi se tako javnost okrenula protiv programa proizvodnje atomskog oružja. Izrada atomske bombe, očito, nije smjela biti dovedena u pitanje. Drugi razlog je također poražavajući za "demokratsku" državu, jer je namjera državnog vrha bila zaštititi privatnu tvrtku Du Pont. Ova obitelj je jedna od dvanaest najmoćnijih obitelji u SAD-u i dioničari su centralne američke banke (FED). To znači da kontroliraju emisiju i vrijednost dolara, pa samim tim i državnu ekonomiju.
U akciju se krenulo na više područja. Tako su lijepim obećanjima farmeri uvjereni da će država poduzeti sve mjere da zaštiti njihovo zdravlje.
U ovoj akciji poboljšanja odnosa sa javnošću najperfidnija ideja je ona koju je skovao dr.Harold Carpenter Hodge glavni toksikolog na Projektu Manhattan. U tajnom pismu datiranom 1. svibnja 1946. svom kolegi sa Projekta Manhattan, pukovniku Dr. Vorenu, šefu medicinske sekcije, u vezi riješenja problema s farmerima on doslovno predlaže: " ... bi li bilo od koristi ako bi mogli ublažiti strah od fluora stanovnika Salema i Glochestera ako bi im kroz neka predavanja predočili i neke njegove korisne osobine, recimo u očuvanju zdravih zuba?"
I zbilja, takva predavanja su uskoro održana, ne samo stanovnicima dvije spomenute pokrajine,već i čitavoj naciji za vrijeme Hladnog rata. Naravno, sam sudski proces je zatvoren onog trenutka kada je vlada SAD-a odbila sudu pružiti informaciju o tome koliko je fluora ispušteno iz tvrtke E.I. Du Pont de Nemours opravdavajući to nacionalnom sigurnošću.
Farmeri su tako, nakon višegodišnjeg zavaravanja i bezbroj lekcija o korisnosti fluora za zdrave zube, dobili po 200 dolara. Ono što nikada nisu saznali je kako zaista djeluje fluor na ljudski organizam, jer su svi nalazi o tome bili državna tajna zbog nacionalne sigurnosti. Da su znali, lako bi prepoznali vlastite simptome.
Znajući da će se prilikom pravljenja atomske bombe koristiti ogromne količine fluora koje će neizbježno dospjeti do civila u širem području, još 1943. vojni vrh je planirao znanstveno istraživanje kojim bi ispitao in vivo kako djeluju male količine fluora na ljudski organizam. Čitav projekt je javnosti predstavljen kao znanstveno ispitivanje o korisnom djelovanju fluora u funkciji zaštite zuba od karijesa. Ovo je predstavljeno kao najnovije znanstveno otkriće i kao zamorci su iskorišteni stanovnici Newburgha kojima je u vodovod stavljen fluor. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 1945. do 1955. uz odobrenje i nadzor državnog odjela za zdravlje u New Yorku. Da se iza ovog državnog projekta nalazi vojska i da su svi vodeći istraživači i znanstvenici vezani za projekt izrade atomske bombe, niko nije znao. Bila je to državna tajna.
U prikrivenoj operaciji kodnog imena Program F sakupljane su sve analize tkiva i krvi građana Newburgha. Glavno pitanje u istraživanju je bilo da li fluor unešen u organizam u malim dozama ima odredjene štetne ili korisne efekte na tkivo, zube i mozak. To je zanimalo vojne glavešine u slučaju dugotrajnog Hladnog rata.
Ministarstvo obrane već je imalo znanstveno istraživanje o djelovanju flora na središnji živčani sustav i ono je rađeno upravo za vrijeme rada na Projektu Manhattan 1944. godine. Obavljeno je na sveučilištu Rochester gdje je šef toksikologije bio Harold K. Hodge koji je bio i rukovoditelj istraživanja. Ove nalaze je Komisija za atomsku energiju odmah cenzurirala, zbog nacionalne sigurnosti.
Umjesto pravih rezultata, u kolovozu 1948. godine u časopisu Američkog Stomatološkog Udruženja objavljena je krivotvorena verzija istraživanja. Tako su u rad unešene izmjene koje nikako nisu mogle dovesti u pitanje program izrade atomske bombe. Kada su novinar i- istraživači Griffith i Bryson nakon 50 godina došli u posjed originalne tj. tajne verzije ovog znanstvenog istraživanja i usporedili ga sa onim što je objavljeno u stomatološkom časopisu, vidjeli su tragikomične izmjene:
1. Tajna verzija je tako zabilježila da većina radnika u tvornici koja je punila bombe fluorom uopće nije imala zube. Objavljena verzija je tvrdila da su imali izraženije usne šupljine.
2. Tajna verzija kaže da su radnici morali nositi gumene čizme jer im je plinoviti spoj fluora razgrađivao čavle u cipelama. Javna verzija ovo uopće nije spomenula.
3. Tajna verzija je ustvrdila da je fluor bio glavni uzročnik njihovog gubitka zuba. U javnoj verziji radnici su bili neobično zdravi po procjeni liječnika i zubara.
U zaglavlju Projekta Manhattan koji je desetljećima bio državna tajna piše i sljedeće: "... uran heksafluorid može imati prilično izraženo djelovanje na središnji živčani sustav... Izgleda vjerojatnije da je F komponenta (oznaka za fluor) prije nego T komponenta (oznata za uran) glavni uzročni faktor".
Mnogi dokumenti i dalje nedostaju, kao transkript jednog od tajnih znanstvenih skupova za vrijeme Drugog svjetskog rata o metabolizmu fluora koji ne postoji u američkom državnom arhivu. Prema riječima arhivista vjerovatno je još zapečaćen.
Izvor: kvarnerinfo----
Još materijala vezano za fluor:
Fluor - najveća naučna prevara 20-tog vijeka (galaksija.com)----
- Citat :
- Priča o fluoru, kao i svaka priča, se mora posmatrati sa više strana, gledati iz više uglova. Da bi sagledali potpunu sliku o fluoru i fluoridima moramo da uzmemo u obzir SVE podatke koje imamo. Dugo vremena čovečanstvo gleda u jednu, namerno ili slučajno, postavljenu sliku – fluor je koristan i dobar za zube, a na tu frazu se i svodi znanje većine čovečanstva o fluoru. Od trudnica možete često čuti : ‘’meni je lekar prepisao tabletice fluora’’, majke male dece su često savetovane od strane lekara/zubara da svojoj deci daju da grickaju tabletice fluora. I zbog bezrezervnog poverenja u zdravstveni sistem i autoritete sa polja zdravstva, mi nijednog trenutka ne dovodimo u pitanje njihova ‘’kredibilna’’ i ‘’legitimna’’ znanja.
Cijela knjiga:
Priča o fluoru----
Jedan od prirodnih recepta za vlastitu izradu paste za zube:
PASTA ZA ZUBE2 žlice soda- bikarbone
2 žlice praha listova metvice/kadulje
2-3 žlice destilirane vode
6 kapi eteričnog ulja metvice (nije pod obavezno) ili još bolje čaj od metvice jer treba biti jako oprezan sa eteričnim uljima!Dakle ako niste znalac, najbolje koristiti
čaj.
Soda-bikarbonu i prah listova metvice/kadulje pomješati, dodati eterično ulje i destiliranu vodu, te mješati dok se ne dobije kremasta smjesa. Pastu čuvati u tamnoj posudici.
Više o
homemade pasti za zube:
SirovaHrana.com - pasta za zube