Novi primitivizam globalne ekonomije i psihologije

Robovi su podijeljeni u dvije vrste:
u jednu spadaju oni koji nastoje pobjeći na slobodu, a u drugoj su oni koji forsiraju "status quo", odnosno nastavak robovanja.
U normalnom svijetu ovakva situacija ne bi smjela postojati.

Na Golom Otoku siguro nitko nije bio sretan, naprotiv, netko je sigurno planirao bijeg.
Sada ćemo se malo prošetati vremenom, i iz Golog Otoka ući na velika vrata u zatvor današnjeg, dvadeset vjekovnog progresa, radni kamp.
Rob je konačno priveo kraju savršeni plan za bijeg.
Mislite li da će ostali robovi biti sretni gledajući jednog od njih, konačno slobodnog?
Mislite li da će mu netko pomoći u bijegu na slobodu?
Naprotiv!
Ovaj će se čovjek morati boriti protiv sebi sličnih prije nego sa čuvarima logora.

Zašto?
U današnjem modernom svijetu, ljudi su zaboravili reagirati, ne znaju više ni misliti ni disati bez da im netko drugi ne kaže i pokaže kako se to radi.
Ovako jadno i bijedno društvo nije postalo i nastalo samo od sebe, ovakvo psihičko i financijsko-ekonomsko stanje je bilo programirano unaprijed.
Ovakvi kakvi smo, bolji smo čuvari samih sebe i drugih od najboljih čuvara zatvora.
Čovjek koji nije više sposoban reagirati, namirisao je da nešto smrdi na robovlasništvo, ali ne smije to sam sebi priznati jer bi povrijedio sopstveno "dostojanstvo".
Praviti se da ne razumije je puno lakše.
Dopustiti drugima da misle i odlučuju umjesto njega, da ubiru plodove njegovog teškog i dugotrajnog, prekovremenog rada, zbog toga radije naziva demokracijom, modernom proizvodnjom i ekonomijom.
Zbog svoje nesposobnosti, nemogućnosti i izumrlog instinkta, rob podržava i hvali robovlasništvo.
Ako netko od robova slučajno i uspije pobjeći na slobodu, on će to popratiti ovim riječima:
"prije ili poslije će ga uhvatiti, i onda će biti još gore".
Vrlo vjerovatno, moderan rob će se zbog ovog bijega i uvrijediti, pa je navjerovatnije i da će komentirati na ovaj način:
"sada ćemo zbog njega svi mi morati platiti posljedice".
Ovo je samo zbog toga jer bjegunac predstavlja mentalnu represiju za roba i njegovu psihološku nesposobnost i nemogućnost.
Bjegunac je ogledalo njegovih strahova, jer je uspio u onome što robu nikada nije palo na pamet niti probati.

Naši su strahovi u biti dio mentalne manipulacije i dugogodišnjeg ispiranja mozgova.
Rezultati su očigledni:
"ne znam, ne mogu, ne želim i nemam hrabrosti, zbog toga nek se frigaju i svi ostali i neka ostanu trunuti skupa sa mnom u zatvoru".

Rob od spominjanja slobode u današnjim vremenima pada u paranoju, on slobodu vidi kao prijetnju.
Ovo je njegov klasičan i uvijek spreman odgovor, posuđen iz stvarnog, medijskog i virtualnog prostora bilo kojeg dijela svijeta:
"ja i ti tu ne možemo ama baš ništa,
(na ovaj način sigurno nikada nećemo moći ništa);
oduvijek je bilo ovako, sistem od pamtivijeka funkcionira na ovaj način i mi ne možemo ništa promijeniti,
(sistem funkcionira ovako samo zbog toga što dozvoljavamo drugima da odlučuju umjesto nas);
to nije istina,
(šta je istina? ako budeš čekao na ovu istinu iz medija,...);
to su kompiracijske teorije,
(da nema konspiracije, ne bi bili robovi. robovlasništvo je u potpunosti uspjelo kada rob samog sebe ubjeđuje da je slobodan);
a šta nam vi predlažete i šta hoćete da učinimo?,
(s tugom u sebi zamjećujem da si odlučio promijeniti gospodara)".

sociolog je napisao/la:

Ovo sto ste Vi iznjeli kao glavnu tezu Vase rasprave je klisej, baziran na logickoj igri Zatvorenikova dilema.

Realna situacija glede robova i vlasnika je ova:

rob je manualni radnik, vlasnik je kapitalist.

Na trzistu se susrecu i kapitalist i radnik kao jednaki jer jedni drugima nude robu koja im je potrebna. Kapitalist nudi novac a radnik svoju radnu snagu u odredenom radnom vremenu. Dakle oni nastupaju kao jednaki, no cim se ugovori sklope dolazi do jasne disproporcije snaga na stetu radnika, kojeg kapitalist iskoristava do zadnjeg atoma snage.

Necu sada ulaziti u povijesni razvoj kapitalistickih odnosa, procitajte Marxovo djelo Kapital.

Nije tocno da robovi kako ih Vi nazivate ne znaju razmisljati. Njihov problem lezi u tome sto ne mogu razviti klasnu svijest, koja bi bila glavna snaga pokretacica moguceg otpora kapitalistima i njihovom poredku. Vecina tih robova kako ih Vi nazivate su manualni radnici, dakle niza klasa koja nije obrazovana i koja nema alternative zaposljavanja u strukama koje spadaju u srednju klasu. Njihov mjedini izlaz jest pobjeci od jednog ka drugom kapitalisti.

Konkretan problem u Hrvatskoj je taj sto ljudi nisu akademski obrazovani (ima nas samo 7 posto), i nece podignuti revoluciju dok doslovno ne budu gladni kruha.

Globalna ekonomija dovodi do razvoja drustva u tehnokraciju sto znaci da ce ljudski rad sve vise zamijeniti strojevi, a sve ce vise biti socijalno depriviranih skupina ljudi koji prose na ulicama.

Jednako kao sto demokracija propagira (na papiru samo) jednakost medu ljudima, tako i tehnokracija propagira transfer znanja, informacija i tehnologije sirom svijeta. Ona vidi svijet bez granica.

No namece se kljucna stvar koju vjesto izbjegavaju a to je ljudska zelja za takmicenjem koja se svodi na: "zasto bi se zadovoljio sa trenutnim kada mogu imati vise?"

U srazu izmedu dvije tehnoloski razvijene zemlje pobijediti ce ona koja bude vise razvijenija, te podciniti sve one koje nisu. Stvoriti ce se savez onih koji ce se prikloniti jacoj i savez onih koje ce biti protiv.

Ako pratite ekonomiju tada znate da nova opasnost ne dolazi iz SAD-a vec iz Japana.

Ako poznate povijest znate da niti jedan savez nije bio vjecan, tako da ce globalna tehnokratska ekonomska kriza zavrsiti modernom anarhijom, koja ce pak podijeliti svijet.

Ovo je bio jedan sazeti rezime bez iznosenja puno argumenata, no sa iznosenjem vrlo realne trenutne situacije!
Caffe Forum

Evo nečeg svježeg i konkretnog za razbijanje dosadne svakodnevnice. Materijal javno objavljen i svakome dostupan na linku:

Ministarstvu Unutarnjih Poslova Republike Hrvatske: Središnja Banka, Nacionalna Valuta, Parlamentarna Jurisdikcija - Zahtjev Za Hitno Utvrđivanje Činjeničnog Stanja